KOMPAS je konferencija koja okuplja stručnjake iz područja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Cilj je ove konferencije povezati sudionike različitih razina odgojno-obrazovnoga sustava te osigurati platformu za sustavnu, recipročnu i svrhovitu interakciju usmjerenu na promicanje kulture kvalitete i profesionalizma u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
KOMPAS predstavlja odgovor akademske zajednice na aktualne globalne, nacionalne i lokalne izazove u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te pruža platformu za konstruktivni dijalog među različitim sudionicima odgojno-obrazovnoga sustava.
U KOMPAS-u sudjeluju praktičari u dječjim vrtićima, nastavnici zaposleni u visokoškolskim ustanovama usmjerenim na obrazovanje odgojno-obrazovnih djelatnika u dječjim vrtićima, članovi akademske i znanstvene zajednice, predstavnici obrazovne politike te svi drugi sudionici uključeni u djelovanje sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Kao okvir unutar kojega se može promišljati o kvaliteti te razumijevanju i održivom razvoju profesionalizacije sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja postavlja se koncept kompetentnih sustava (Urban i sur., 2012). Ovakav pristup omogućuje jedan značajan pomak od pripisivanje isključivo pojedinačne odgovornosti za kvalitetu procesa, prema odgovornosti i pojedinca, ali i ostalih sastavnica cjelokupnog sustava. Naime, dosadašnje naglašavanje kvalitetnog pojedinca bez kojeg nema kvalitetnog odgojno-obrazovnog sustava dovodilo je do jednodimenzionalnog interpretiranja kompleksnosti odgojno-obrazovnog procesa.
Suprotno ovakvom pojednostavljenom promišljanju stoje upravo kompetentni sustavi, odnosno sustavi recipročnih odnosa i recipročne interakcije među pojedincima (individualna dimenzija), timovima (institucionalna dimenzija), institucijama (međuinstitucionalna dimenzija) i širem političkom kontekstu (politička dimenzija) koji doprinose razvoju kvalitetnog procesa u nekoj zemlji (Urban i sur., 2012; Pirard i sur., 2018). Kako bi se cjeloviti sustav kretao prema kvaliteti, svaka od navedenih dimenzija mora težiti kompetentnosti. Pri definiranju kompetencija Urban i sur. (2012) u središte pozicioniraju kritičku refleksiju. Na taj način kompetencije prestaju biti zbir znanja, vještina i stavova te se transformiraju u koncept koji snažno ovisi o kontekstu u kojemu se oživotvoruju. Kroz ovakav okvir odgovornost za kvalitetu ravnopravno ovisi o svakom pojedincu, o cijelom sustavu, ali i o kvaliteti njihove međusobne interakcije.
Na tragu tog promišljanja organizatori otvaraju prostor za dijalog među svim izravnim i neizravnim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa (od praktičara do obrazovne politike) kao integralnim dijelom kompetentnih sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
O kompetentnim sustavima može se promišljati i unutar sljedećih podtema:
dijete kao kompetentni stvaratelj znanja i značenja
stvaranje i održavanje kulture responzivnih i recipročnih odnosa u dječjem vrtiću u odnosu na dijete, roditelje i širu društvenu zajednicu
stvaranje kulture znanja i kritičke refleksije
identitet odgojiteljske profesije i kvaliteta
inkluzivna kultura, inkluzivna pedagogija i izazovi teorije i prakse
početno obrazovanje odgojitelja i stručnih suradnika u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
suvremeni pogled na cjeloživotno obrazovanje i profesionalni razvoj
nestručni djelatnici, asistenti i komunikacijski posrednici u dječjem vrtiću - posljedice 'nevidljivih' djelatnika na kvalitetu sustava
povezanost sustava i prijelazi unutar sustava
kvalitativna istraživanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
globalna, europska i hrvatska obrazovna politika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Organizator
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Republika Hrvatska
